Moram priznati da kada sam prije dva mjeseca u jednom magazinu vidio reklamu za ovo izdanje (be prepared...), nisam vjerovao da će Nile moći zadržati kontinuitet kvalitete svojih albuma. I eto, opet sam razuvjeren na najprikladniji mogući način.
Impozantna količina tehnike, moći, furioznosti, brzine, atmosfere, programnosti i povijesne podloge glavni su atributi ovog trećeg poglavlja egipatske baštine i legendi pretočene u jedan sat brutalnog i beskompromisnog death metal muziciranja. Na albumu se tečno i višeslojno nadopunjuju duboka i masna štopanja, valjanja s visokim melodičnim egiptoidnim ljestvicama, otužno i transcedentalno, poletno i tromo, ritualno i ratničko, živo i zagrobno.
Sa sviračke strane, sve je na svom mjestu. Neke pjesme (uglavnom one brže) kompleksnije su no ikad dosad u njihovom slučaju, dok svakako pokazuju i kada je vrijeme za usporavanje i ponavljanje teme. Kruna kompozicijske sposobnosti je 12-minutna i peta po redu "Unas the Slayer of the Gods", koja ni u jednom trenu nije dosadna (izvrsne varijacije i nadogradnje na temu). Za izrazitu pohvalu je i konceptualna snaga ovih maštovith Amerikanaca, bolje rečeno Amerikanca, jer gotovo sav posao obavlja mastermind Karl Sanders (što neuglednije izgleda, to mu je glazba kvalitetnija). Svi su tekstovi i ovaj put obrazloženi i stavljeni u povijesno / geografsko / mitološki okvir, što ovo izdanje čini još vrijednijim, a niti vizualna kompozicija ne zaostaje za spomenutom (tko zna - zna!). U svemu ovom posebno bih istaknuo bubnjarske akrobacije Tonya Laureana koji je u Angel Corpsu i God Dethroned (session) već dokazao da je majstor brzine i točnosti, a ovdje je pokazao i da mu i prijelazi i igre činelama i bas pedalama također odlično leže. Uistinu je dao do znanja koliko dopunjavanja i improvizacije u ritmu mogu sve podići na višu razinu.
Već sam ranije spomenuo programnost albuma (i benda općenito), a odnosi se na dijelove gdje si uz malo koncentracije možete dočarati mistično-enigmatične situacije kao što su npr: bitke, nošenje sarkofaga, zagrobni život, bacanje kletvi i izricanje proročanstava, molitve, siktanje zmija, dizanje pustinjske prašine usred mrzilačkih naleta egipatskih bogova, itd. (neke od mojih asocijacija). Kao nevelike mane naveo bih manjak raznolikosti vokala na nekim pjesmama (podsjetimo se, velik je posao na tom području prije obavljao odbjegli Chief Spires), te veliku količinu prijelaza koji u nekim trenucima 'gladnim' ritma uzimaju prevelik danak. Blastbeat ritmovi povremeno su i brži nego dosad, ali su i isprekidaniji.
Album se općenito može podijeliti u dvije cjeline - prva se sastoji od osam pjesama, a druga je svedena na zajedničko naslovno ime "In Their Darkened Shrines" i čine je četiri tekstualno i zvukovno povezane pjesme, atmosferski raspletene u obliku monumentalna instrumentala "Ruins" (zaista tako i zvuči). Daljnje asocijacije i ostale dojmove prepuštam vama, pa se stoga nemojte ustručavati kročiti u zamračene hramove doline rijeke Nil.
