Impaledi ga štancaju i štancaju, ali ovaj put srećom po nas. Sit sam priča kako Slayeri nikad više neće napraviti "Reign in Blood", kako Metallica nikad više neće napraviti "Master of Puppets" (još bolje ako mene pitate...), pa Iron Maiden, pa Morbid Angel i tako unedogled. Neće ni Impaledi ponoviti "Tol cormpt norz norz norz" i "Ugra karmu", pa se (ovaj put) ne pokušavam praviti pametan i lamentirati o prežvakanim stvarima.

Ova (ne)namjerno prolivena čaša žuči usmjerena je prema jednoj kritici novog albuma Impaleda koju sam pročitao prije preslušavanja albuma s kojom se nikako ne mogu složiti i koja me je pogodila u moju crnu i navjeke prokletu dušu jer Impaledi uopće ne zvuče niti moderno, umorno, a bogmeć niti dosadno. Pače, suprotno. Unatoč budžetu od 600 ojra zvuče više nego svježe, od početka do kraja na speedu i potpunoj mržnji, uz jasne i tradicionalne uplive u malo žešći punk, pa čak i thrash metal. Ili ih volite ili mrzite, ali jedno ne možete osporiti, sami sebi su dosljedni iako su svjesno išli na to da zvuče totalno old school makar nikad nisu težili priklanjanju trenutnim strujaškim aktualnostima.

Band bez ozbiljnije mrlje, zbog čije bih iskrenosti, snage i intenzivnost bez previše razmišljanja za odlazak na posao obukao jareću kožu. Nema potrebe dalje puno toga za reći, pametnome dovoljno. Zavrtite, pojačajte na najglasnije, čekajte da vam susjedi pozvone na vrata, a onda na njima kanalizirajte svu agresiju koju ste upili slušajući ovo preiskonsko zlo. Ave Lucifer!