Definitivno bi trebalo staviti neki bolji naziv za pod žanru u kojoj se kreće Cult of Luna (Pelican, Isis, Mouth of the Architect, Neurosis...), ali dok nema boljeg ni "post metal" nije nepodnošljiv. Istoimeni debi iz ne tako davne 2001. bio je svakako vrijedan pažnje, a debi za Earache, "The Beyond", svojom brutalnošću iznenadio je sve, pa i sam bend. Bez premca njihovo najoriginalnije izdanje i po mom skromnom mišljenju, najbolje. "Salvation" je odličan album, ali je količina riffova izravno povezanih s kumovima ovog žanra (Isis pogotovo, Neurosis manje) poprilično velika i gotovo je prelila čašu.
"Somewhere Along the Highway" zato uzima lagani zaokret i unosi neke nove elemente. Ovdje bi svakako izdvojio "Marching to the Heartbeats" i "And With Her Came the Birds". Vokalist, na spomenute dvije pjesme, proširuje spektar svog glasovnog izražavanja i uz sporu, melodičnu - buđenje nakon apokalipse - melodiju na gitari lagano i tiho zapjeva. "Somewhere..." bez obzira na novitete spada stepenicu ispod prethodnika. Radi se o neskladu količine sadržaja naspram trajanja pjesama - to jest, ista doza rifova, ponekad i manja, razdjeljena je na dužinu od 11-15 minuta. Premda to pojačava mantrajući osjećaj prilikom slušanja, isto tako odlazi u sferu dosadnog.
Nadajmo se da će nastup u Močvari 27. 4. popraviti nastale dojmove vezane uz najnoviji album. (i da će naravno biti dosta materijala s prethodnih albuma :)